„Svemirski kauboji” i „drveni advokati” čovečanstva: ka održivom razvoju svemirskog prava

Autor u radu polazi od činjenice da su međunarodni propisi koji uređuju aktivnosti u svemiru doneti u vreme kada nije bilo zamislivo da će privatna preduzeća privredno eskploatisati resurse svemira. Autor zaključuje stoga da je komercijalizacija svemira donela nove izazove za međunarodno pravo, pore...

Full description

Saved in:
Bibliographic Details
Main Author: Mihajlo Vučić
Format: Article
Language:English
Published: Institute of International Politics and Economics, Belgrade 2021-09-01
Series:Međunarodni Problemi
Subjects:
Online Access:https://internationalproblems.rs/wp-content/uploads/MP/2021/3/MP-2021-3-article-4.pdf
Tags: Add Tag
No Tags, Be the first to tag this record!
Description
Summary:Autor u radu polazi od činjenice da su međunarodni propisi koji uređuju aktivnosti u svemiru doneti u vreme kada nije bilo zamislivo da će privatna preduzeća privredno eskploatisati resurse svemira. Autor zaključuje stoga da je komercijalizacija svemira donela nove izazove za međunarodno pravo, pored tradicionalnih problema demarkacije i militarizacije. Osnovna teza je da privredna eksploatacija nije u neskladu sa ciljevima Ugovora o svemiru, jer može da donese nesumnjive koristi po čovečanstvo. Međutim, autor smatra da vlasnička prava nisu moguća u sadašnjem pravnom okviru. Stoga je mišljenje autora da je neophodno reformisati pravni okvir, po mogućstvu izmenama Ugovora o svemiru, iako je verovatnije da će do toga doći kroz neformalne standarde koji bi sprečili potpuni haos slobode eksploatacije svemira. Autor zaključuje da održivi pravac razvoja komercijalizacije svemira treba da ide u pravcu ohrabrivanja na međunarodnom nivou regulisane preduzetničke inicijative, koja ne isključuje mogućnost pristupa svemirskim resursima za sve države. U radu se ističe kako je međunarodnopravna teorija podeljena na pristalice i protivnike tumačenja koja dozvoljavaju slobodu privređivanja i vlasništvo nad resursima svemira, dok su države većinski sklone da prihvate slobodu privređivanja, uz granice vezane za interese celog čovečanstva i zaštite životne sredine. Istovremeno, sa izuzetkom država koje jednostrano unutrašnjim zakonodavstvom predviđaju takvu mogućnost, one se protive vlasničkim pravima, jer tumače zabranu prisvajanja svemira u apsolutnom smislu.
ISSN:0025-8555
2406-0690