Pitanje o prosvjetiteljstvu: Foucault i kritika modernosti
Tekst nastoji izložiti Foucaultovo razumijevanje prosvjetiteljstva i kritiku modernosti. Humanističke znanosti modernoga doba konstituiraju se, prema Foucaultu, kao veza moći i znanja. Svi pojmovi toga odnosa u njegovu djelu zadobivaju deskriptivno značenje i »normiraju« sadašnjost kao dispozitiv r...
Saved in:
| Main Author: | |
|---|---|
| Format: | Article |
| Language: | English |
| Published: |
Miroslav Krleža Institute of Lexicography
2015-02-01
|
| Series: | Studia Lexicographica |
| Subjects: | |
| Online Access: | http://studialexicographica.lzmk.hr/sl/article/view/140 |
| Tags: |
Add Tag
No Tags, Be the first to tag this record!
|
| Summary: | Tekst nastoji izložiti Foucaultovo razumijevanje prosvjetiteljstva i kritiku modernosti. Humanističke znanosti modernoga doba konstituiraju se, prema Foucaultu, kao veza moći i znanja. Svi pojmovi toga odnosa u njegovu djelu zadobivaju deskriptivno značenje i »normiraju« sadašnjost kao dispozitiv rada, života i jezika kroz disciplinu, normalizaciju, biopolitiku. Ono što povezuje povijest (arheologiju znanja), znanje o događanju u aktualnosti (genealogiju moći) sa subjektom (hermeneutika sebstva) jest događaj slobode modernoga svijeta. Slobodu ne određuje ništa izvanjsko. Budući da je bez temelja, čitav projekt modernosti u znaku je ambivalencije. Napredak uma i slobode nije linearan. U procesu povijesnoga razvitka diskurzivne formacije znanja pokazuju se istodobno kroz nove institucije nadzora nad slobodom čovjeka. Naizgled, pesimizam čini ozračje analize i kritike modernosti. Osnovna je teza izlaganja da se između Foucaultove kritike prosvjetiteljstva i one u radovima Frankfurtske škole nalazi rascjep u pojmu uma. Subjekt koji se konstituira »odozgo« (racionalnost uma) i subjekt koji se konstituira »odozdo« (dispozitiv života) završavaju kao sloboda bez moći. Znanje u humanističkim znanostima postaje biopolitička roba na globalnom tržištu informacija, a znanje o granicama egzistencije subjekta u tehničkom svijetu postaje etika brige za sebe. Može li se još uopće na tragu Foucaulta govoriti o »modernom subjektu« ako je prosvjetiteljstvo samo fascinantna povijest sistematskoga ludila modernosti?
|
|---|---|
| ISSN: | 1846-6745 2459-5578 |